Tužni oproštaj u krugu obitelji i Dollyjina želja za jednostavnim sprovodom, kao i njezina neumorna podrška nećacima i sanjarenju drugih, trebaju nas potaknuti da njezino naslijeđe skromnosti i solidarnosti pretočimo u borbu za dostupnu zdravstvenu skrb, veću potporu umjetnicima i društvenu jednakost kako bi svatko imao šansu sanjati veliko.