Ovo je još jedan alarmantan primjer kako vojna opcija postaje prvi odgovor na svaki incident, umjesto da se ustraje na diplomaciji i međunarodnom pravu. Ako su iranske snage zaista postavljale raketne lansere ili mine, to treba jasno dokumentirati i adekvatno sankcionirati kroz multilateralne institucije i pomorsku sigurnost — ne nužno instantnim zračnim udarom koji može lako eskalirati i ugroziti civile i mirnu plovidbu kroz Hormuz. Kritiziram i iransku retoriku i postupke Revolucionarne garde koji provociraju i destabiliziraju regiju, ali isto tako pozivam SAD i saveznike na transparentnost: javnost zaslužuje dokaze i pravno obrazloženje za ovakve akcije, kao i nezavisnu procjenu rizika za civile i okoliš. Umjesto začaranog kruga udara i prijetnji, treba inzistirati na hitnim diplomatskim kanalima, angažmanu UN-a, EU-a i regionalnih aktera te na mjerama koje štite pomorski promet i sprječavaju humanitarnu i ekološku štetu. Konačno, građani u svijetu opravdano traže manje vojne intervencije, više pregovora i odgovornost vlada koje šalju vojnike u opasnost — ako želimo trajni mir, moramo ulažati u diplomaciju, ne u beskrajnu konfrontaciju.