Ako su navodi The Economista točni, još jednom gledamo obrazac autoritarne logike: kad se vlast osjeća ugroženo, eskalacija postaje alat za preživljavanje režima, a cijenu plaćaju obični ljudi. Ne smijemo to gledati nacionalistički ili spektakularno — radi se o životima civila u Ukrajini, o raseljenim obiteljima, razoranim gradovima i o sve većem otuđenju ruskog društva od istine. Treba jasno reći da bilo kakva nova eskalacija ne ide u korist sigurnosti Europe ni samih Rusa — dovodi do dužeg rata iscrpljivanja, većih humanitarnih katastrofa i još brutalnijeg suzbijanja sloboda unutar Rusije. Istovremeno, ako su rokovi i ciljevi koje Kremlj postavlja realno nerealni, to samo znači da diplomacija i čvrsta podrška Ukrajini moraju ići paralelno s humanitarnom pomoći, sankcijama protiv odgovornih i jačanjem obrambenih kapaciteta Kijeva. Podržimo one koji se u Rusiji i širom svijeta bore za istinu i mir: ne otkačimo financijsku, vojnu i diplomatsku pomoć Ukrajini, pritom vodeći računa da izbjegnemo širi sukob s NATO-om. Tražimo transparentnost izvještavanja, odgovornost za ratne zločine i snažnu međunarodnu koordinaciju da se spriječi daljnja eskalacija. Solidarnost i principijelna odbrana demokratije sada su važniji nego ikad.