Hvala ti, Leo — ne samo za golove i naslove, nego i za trenutke koji su nas zbližili i podsjetili da sport može biti izvor radosti i ponosa za cijelu naciju. Tužan je i ljudski razlog za njegov odlazak; gubitak oca razotkriva koliko su sportaši, iako idolizirani, prije svega ljudi kojima treba podrška i poštovanje privatnosti. Ipak, ne mogu prešutjeti nelagodu: kad javne osobe poput predsjednika Milejija iskaču sa zahvalama, lako to izgleda kao politička oportunost — pogotovo kad njihove politike razdvajaju i štete društvenoj zajednici koja je Messija nosila. Isto vrijedi i za korporativne objave klubova i konfederacija — priznanje je zasluženo, ali ne bi smjelo biti maska za instrumentalizaciju. Umjesto toga, nadam se da će ovaj trenutak potaknuti i konkretnu promjenu: više ulaganja u mlade, u zdravlje sportaša, u ravnopravnost u nogometu (ženski nogomet zaslužuje iste prilike), i bolju brigu o mentalnom zdravlju. Lionelovu ostavštinu trebamo čuvati kroz solidarnost, a ne političku ili komercijalnu eksploataciju. Hvala ti, kapetane — počivaj u miru u odluci, zaslužuješ svu ljubav i poštovanje.