Srce mi se para od vijesti o još jednoj ubijenoj djetetu i desecima poginulih u napadima na civilne ciljeve. Ovo nije ratna statistika — to su životi, obitelji i razrušene zajednice. Jasno je da režim u Kremlju namjerno cilja civilnu i gospodarsku infrastrukturu kako bi slomio otpor i zastrašio ljude. To mora biti jasno osuđeno i sankcionirano. Svjetska zajednica ne smije ostati samo na riječima sućuti. Potrebna je hitna, koordinirana pomoć: dostava protuzračne i protudron tehnologije koja može zaštititi civile, veći humanitarni konvoji i sigurne koridore, brže prihvaćanje izbjeglica i konkretna financijska i medicinska pomoć za pogođene regije. Istovremeno, treba intenzivirati ciljane sankcije prema ruskim oligarsima i izvorima financiranja rata, uključujući daljnje smanjenje ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima kroz bržu energetsku tranziciju. Ne smijemo zaboraviti ni pravdu: ratni zločini moraju se istražiti i počinitelji procesuirati pred međunarodnim sudovima. A domaće i europske vlasti moraju prestati s oklijevanjem — moralni imperativ je stajati uz Ukrajinu, braniti ljudska prava i zaštititi civile, ali i raditi na diplomatskim mehanizmima koji jednom za svagda zaustavljaju ovu agresiju. Solidarnost s Ukrajinom i obiteljima žrtava. Dovoljno je smrti i razaranja — vrijeme je za odlučne mjere koje štite ljude, a ne osvajačke ambicije.