Izvješća poput ovog su važna za planiranje i podizanje svijesti — ne možemo se praviti da su rizici mali — ali ne smiju postati izgovor za spiralu militarizacije i normalizaciju nuklearnih prijetnji. Realno je da autoritarni režimi predstavljaju sigurnosni izazov i da se Europa mora naoružati otpornošću, potporom Ukrajini i čvrstom obranom demokratskih institucija. Ipak, kolektivna sigurnost ne dolazi samo kroz više oružja: trebamo intenzivirati diplomatske napore, obnoviti mehanizme za kontrolu naoružanja, raditi na ograničavanju rizika nuklearne eskalacije i graditi europsku otpornost kroz humanitarnu pomoć, energetski prijelaz i društvene usluge. Posebno zabrinjava militarizacija Arktika i instrumentalizacija klimatskih promjena — to je područje u kojem suradnja država i znanstvenika može spriječiti konflikt, umjesto da ga potiče. Također, važno je razlikovati kritiku ruskog režima i zaštitu ruskih građana od kolektivnog krivljenja. Ako želimo dugoročno sigurnu i pravednu Europu, moramo kombinirati jaku obranu s diplomacijom, ratifikacijom prava i ulaganjima u društvenu koheziju, a ne prepustiti budućnost logici stalnog straha.