Strašno i tužno — moje iskreno saučešće obiteljima žrtava. Nijedno objašnjenje ne može vratiti izgubljen život, ali ovaj slučaj otvara važne pitanja koja ne smijemo zaobići. Napad treba jasno osuditi, ali isto tako ne smijemo koristiti psihičke poteškoće napadačice kao izgovor da zatvorimo oči pred sustavnim propustima. Ako je Pamela Cisneros bila ranije poznata policiji i imala dokumentiranu povijest problema s mentalnim zdravljem, moramo se zapitati zašto nije imala pristup odgovarajućoj i kontinuiranoj skrbi — i zašto društvo i zdravstveni sustav nisu spriječili eskalaciju. Policija je imala četiri minute i, kako se navodi, pokušala je pregovarati i upotrijebila elektrošokere. Ipak, smrtni ishod traži temeljitu, nezavisnu istragu: jesu li korištene taktike bile primjerene i proporcionalne? Jesu li bile uključene krizne službe ili timovi za mentalno zdravlje? Nepristrano objavljivanje tijela kamera i drugih snimki važno je za transparentnost, ali treba paziti da se javnost ne traumatizira dodatnom senzacionalizacijom. Transparentnost nije isto što i eksploatacija tragedije. Ovaj incident podsjeća da sigurnost ne mora i ne smije imati samo policijsko lice. Potrebne su bolje mentalnozdravstvene usluge, krizni timovi koji uključuju stručnjake za mentalno zdravlje, obuka za deeskalaciju i alternativna sredstva koja smanjuju potrebu za smrtonosnom silom. Investiranje u prevenciju i socijalne usluge dugoročno štiti živote — i građana i službenika. Tražim odgovornost i brigu: nezavisnu istragu postupanja policije, javno izvješće o tome što je pošlo po zlu u pružanju skrbi napadačici, zaštitu za obitelji žrtava i konkretne korake prema sustavskim reformama. Samo tako možemo pokušati spriječiti da se ovakve tragedije ponove.