"Almost all of her literary creation is focused on the intersection of the philologist's obsession with words and the poet's desire to find new meanings," said Anders Olsson, chairman of the Nobel Committee for Literature. #AnneCarson #NobelovaNagrada #književnost (translated)
Her latest work, a collection of prose texts from various publications titled "Wrong Norma," was published in 2024, and that year Carson shared with readers in an intimate essay in the London Review of Books that she is suffering from Parkinson's disease. #AnneCarson #NobelovaNagrada #književnost (translated)
Canadian poet and classical philologist Anne Carson became the nineteenth woman in the history of the Nobel Prize in Literature, which she won for her bold and inventive body of work that creates new forms of contemporary literature, intertwining the ancient and the modern, the philosophical and the personal. #AnneCarson #NobelovaNagrada #književnost (translated)
She does not like to reveal much about her privacy, stating on the covers of many of her books only that "she was born in Canada and makes a living teaching ancient Greek." She also rejects autobiographical interpretations of her work, although she simultaneously admits that she "uses motives from her life in writing in the same way as any other facts." #AnneCarson #NobelovaNagrada #književnost (translated)
The Nobel Prize in Literature will be awarded this year to the Canadian poet, essayist, and translator Anne Carson, who is known for her bold and original body of work, in which she weaves contemporary writing with classical tradition. #AnneCarson #NobelovaNagrada #književnost (translated)
Canadian poet Anne Carson is the winner of the Nobel Prize in Literature in 2026 for her bold and inventive work that pushes the boundaries of literary genres. #AnneCarson #NobelovaNagrada #književnost (translated)
The Nobel Prize for Literature in 2026 was awarded to Canadian writer Anne Carson for her bold and innovative work that combines poetry, prose, and classical myths. #AnneCarson #NobelovaNagrada #KanadskaKnjiževnost (translated)
"Almost all of her literary production is focused on the intersection of philological obsession with words and the poetic desire for new meaning," said Olsson. #nobelovanaknjednost #annecarson #književnost (translated)
Canadian writer Anne Carson won the Nobel Prize for Literature in 2026 for her brave and inventive work that combines classical traditions with modern forms. #nobelovanaknjednost #annecarson #književnost (translated)
Roman Hobit, ili Tamo i natrag J. R. R. Tolkiena, objavljen 21. rujna 1937., postavio je temelje modernog fantasy žanra kao jedan od najvažnijih klasika književnosti, koji je prodan u više od sto milijuna primjeraka i imao ogroman kulturni utjecaj. #Hobit #JRRTolkien #fantasy književnost
Arhimed je bio za svojim tabletom kada ga je ubio rimski vojnik. Zvuči prirodno? Ne baš. A ipak, upravo tu možemo stići ako prošlost dovoljno „ažuriramo“. Gotovo svaka kultura ima modernizovana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može praviti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. vijeka. Umjesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočalama, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli uraditi i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo ažurirati i udžbenike istorije i napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drugačije objasniti dokaz. Mogu čak napraviti crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emojija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #IstorijaJezika #20260920_1926 #Crnogorski #Montenegrin #Književnost #Istorija #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Gotovo svaka kultura ima modernizovana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može praviti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. vijeka. Umjesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočarima, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli uraditi i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo ažurirati i udžbenike istorije i napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drugačije objasniti dokaz. Mogu čak napraviti crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emojija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #IstorijaJezika #20260920_1926 #Crnogorski #Književnost #Istorija #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Gotovo svaka kultura ima modernizirana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može praviti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. stoljeća. Umjesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočalama, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli uraditi i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo ažurirati i udžbenike historije i napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drugačije objasniti dokaz. Mogu čak napraviti crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emojija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #HistorijaJezika #20260920_1926 #Bosanski #Književnost #Historija #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Gotovo svaka kultura ima modernizovana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rečniku, uredničkim beleškama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrednost“ i može da napravi razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. veka. Umesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočarima, udobno smešteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumeti reči tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli da uradimo i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo da ažuriramo i udžbenike istorije i napišemo da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu da promene oznake. Mogu drugačije da objasne dokaz. Mogu čak i da naprave crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno poslednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emodžija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #IstorijaJezika #20260920_1926 #Srpski #Književnost #Istorija #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Gotovo svaka kultura ima modernizirana izdanja starijih autora, zajedno s raspravama o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagodbi suvremenom čitatelju. Jedan mi je antikvar jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može činiti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz 1930-e i 1940-e godine. Umjesto toga, tom se epohom šećemo s modernim naočalama, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi toga vremena, koje su se jednostavno mogle „prevesti“ u bilješkama na dnu stranice. Što kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli napraviti i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati na tome? Mogli bismo ažurirati i udžbenike povijesti te napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je rješavao matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drukčije objasniti dokaz. Mogu čak i izraditi crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorin poučak ostaje Pitagorin poučak. Pa kad čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegova vremena — a suvremena objašnjenja stavili u bilješke? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na sveučilišnim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko desetljeća „ažuriraju“ pomoću # i emojija, bi li vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #PovijestJezika #20260920_1926 #Hrvatski #Književnost #Povijest #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Tega v #MSM ne boste prebrali: Več kot 5000 voditeljev in javnih osebnosti iz zabavne industrije, akademskih krogov, književnosti, gospodarstva itd. se je pridružilo odprtemu pismu, v katerem zavračajo obtožbe, da Izrael izvaja genocid v Gazi. https://t.co/TYoKqctB8a #Izrael #Gaza #javnoMnenje
Preminuo je Slobodan Šnajder, značajan hrvatski pisac i polemičar, koji je svojim djelima i kritičkim stavovima odražavao složene aspekte europske i hrvatske povijesti, ostavljajući veliki trag na kulturnu scenu. #SlobodanŠnajder #književnost #kazalište
Umrl je hrvaški pisatelj Slobodan Šnajder, avtor politično angažiranih dram in romanov, ki je pustil pomemben pečat v hrvaški književnosti. #SlobodanŠnajder #hrvaška literatura #književnost
U 77. godini života preminula je Vedrana Rudan, novinarka i književnica poznata po svojoj brutalnoj iskrenosti i društvenoj kritici, koja je svojim radom neustrašivo prozivala moćnike i oslikavala život svjetlom i sjeni svakodnevnih borbi, ostavljajući iza sebe 17 knjiga i snažan utjecaj na medijsku scenu. #VedranaRudan #novinarstvo #književnost
Pesnik Wang Jibing, ki je med dostavljanjem hrane po kitajskem mestu Kunshan prevozil več kot 150 tisoč kilometrov in napisal preko pet tisoč pesmi, je prejel prestižno nagrado Lu Xuna za književnost, s čimer razkriva, kako tehnološki napredek vpliva na izkušnjo časa in dela. #tehnologija #poezija #Slovenija
