The death of 28-year-old Daria Shipilova, an employee of the research institute for the fight against plague in Irkutsk, has raised fears of pneumonic plague in Russia, as authorities have placed nearly 200 people in quarantine and are facing contradictions in the information regarding the cause of her death. #kuga #Rusija #Sibir (translated)
A Russian woman (28) died of the plague, and the epidemiologist believes that the story about the broken test tube is silly, while authorities in Siberia placed hundreds of people in isolation based on the potential spread of the disease. #kuga #Rusija #karantena (translated)
A woman who worked in a laboratory in the Irkutsk region of Siberia died from the plague after accidentally breaking a test tube with live bacteria, which led authorities to put nearly 200 people under surveillance. #kuga #Sibir #Irkutsk (translated)
Prema navodima kurdske organizacije za ljudska prava Hengaw, Heshmati je ispričala da joj je policajka u tužiteljstvu u Teheranu nasilno stavila maramu na glavu, nakon čega ju je policajac bičevao po ramenima, leđima, bokovima i nogama. #iran #hidžab #ženskaPrava
Amerikanka Mariah Thomas iz Missourija osuđena je na 13 godina zatvora zbog smrti svoje jednomjesečne kćeri, koju je slučajno stavila u pećnicu umjesto u krevetić. #tragedija #Majka #pravosudje
Arhimed je bio za svojim tabletom kada ga je ubio rimski vojnik. Zvuči prirodno? Ne baš. A ipak, upravo tu možemo stići ako prošlost dovoljno „ažuriramo“. Gotovo svaka kultura ima modernizovana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može praviti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. vijeka. Umjesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočalama, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli uraditi i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo ažurirati i udžbenike istorije i napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drugačije objasniti dokaz. Mogu čak napraviti crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emojija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #IstorijaJezika #20260920_1926 #Crnogorski #Montenegrin #Književnost #Istorija #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Gotovo svaka kultura ima modernizovana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može praviti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. vijeka. Umjesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočarima, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli uraditi i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo ažurirati i udžbenike istorije i napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drugačije objasniti dokaz. Mogu čak napraviti crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emojija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #IstorijaJezika #20260920_1926 #Crnogorski #Književnost #Istorija #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Gotovo svaka kultura ima modernizirana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može praviti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. stoljeća. Umjesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočalama, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli uraditi i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo ažurirati i udžbenike historije i napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drugačije objasniti dokaz. Mogu čak napraviti crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emojija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #HistorijaJezika #20260920_1926 #Bosanski #Književnost #Historija #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Gotovo svaka kultura ima modernizovana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rečniku, uredničkim beleškama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrednost“ i može da napravi razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. veka. Umesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočarima, udobno smešteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumeti reči tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli da uradimo i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo da ažuriramo i udžbenike istorije i napišemo da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu da promene oznake. Mogu drugačije da objasne dokaz. Mogu čak i da naprave crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno poslednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emodžija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #IstorijaJezika #20260920_1926 #Srpski #Književnost #Istorija #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Gotovo svaka kultura ima modernizirana izdanja starijih autora, zajedno s raspravama o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagodbi suvremenom čitatelju. Jedan mi je antikvar jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može činiti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz 1930-e i 1940-e godine. Umjesto toga, tom se epohom šećemo s modernim naočalama, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi toga vremena, koje su se jednostavno mogle „prevesti“ u bilješkama na dnu stranice. Što kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli napraviti i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati na tome? Mogli bismo ažurirati i udžbenike povijesti te napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je rješavao matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drukčije objasniti dokaz. Mogu čak i izraditi crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorin poučak ostaje Pitagorin poučak. Pa kad čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegova vremena — a suvremena objašnjenja stavili u bilješke? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na sveučilišnim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko desetljeća „ažuriraju“ pomoću # i emojija, bi li vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #PovijestJezika #20260920_1926 #Hrvatski #Književnost #Povijest #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Rusija je izvela veliki napad na Kijev raketama i dronovima, usmrtivši petero ljudi i ranivši najmanje 23, dok su se poljske zračne snage stavile u stanje pripravnosti zbog drona koji se srušio na rumunjskom teritoriju tijekom napada. #Rusija #Kijev #Ukrajina
Khm, kakšne travme. Marko Jug seveda ni hodil po lastnih poteh, bil je namreč osebna Golobova izbira, z referenco kajakaškega prijateljstva na Soči, čeprav Golob v resnici nima prijateljev. Kot generalni direktor @ukclj se ni ravno izkazal, kar potrjujejo finančni izkazi in druge znane zgodbe, se je pa - zaradi preživetja na direktorski funkciji - neposredno vključil v predvolilno kampanjo in za Goloba celo medijsko odpiral fiktivno prenovljene oddelke UKC. In zdaj, ker Goloba, na katerega je politično stavil, ni več, se je pač, glede na to, da je bil del Golobove administracije, korektno posloviti. Je to res tako težko razumeti?! #politika #Slovenija #ukclj
UEFA i 54 nacionalna saveza jednoglasno su podržali bojkot Svjetskog prvenstva i drugih Fifinih natjecanja ukoliko FIFA ne povuče kontroverzni prijedlog o prodaji vlasničkih udjela u natjecanjima privatnim ulagačima, upozorivši da bi takva odluka trajno promijenila nogomet i stavila komercijalne interese ispred dobrobiti igre. #SvjetskoPrvenstvo #UEFA #FIFA
Jaz bom do volitev stavil na izredne razmere.
Članek poroča o ameriškem vojaku, ki je stavili na to, kaj bo povedal Donald Trump, in domnevno zaslužil 400.000 dolarjev, zdaj pa je bil aretiran. #vojak #Madura #aretacija
Doveli smo se u odličnu poziciju, a onda nismo znali što s njom. Povukli smo se, dopustili Argentincima da preuzmu inicijativu, stavili su nas pod pritisak i pukli smo. Čim su postigli prvi pogodak, bilo je jasno da će doći i drugi. Kada jednom preuzmeš kontrolu nad utakmicom, moraš je zadržati. Poveli smo 1:0, a onda smo se povukli, napravili izmjene i praktički zaigrali s petoricom ili šestoricom u zadnjoj liniji. Ako dopustiš Lionelu Messiju i Argentini da te pritišću, sam tražiš nevolje.
Puno toga posebnoga se dogodilo na ovom prvenstvu. Pobjeda protiv Brazila je zaista posebna. Nama je ovo bilo nevjerojatno putovanje, a najbolja je stvar u svemu što smo Norvešku stavili na važno mjesto na nogometnoj karti. Svašta smo proživjeli, bio je ovo veliki emocionalni vrtuljak i tko zna kada će nam se slegnuti svi dojmovi. Nikada u nogometnoj karijeri nisam imao iskustvo kao što je ovo na SP-u, moje najluđe nogometno putovanje. Bilo je divno i svi smo zajedno ponosni. Vjerujem da i naši Norvežani cijene sve što smo postigli. Nestvarni su tjedni iza nas, a utakmice protiv Brazila ili Engleske su pokazale da uistinu pripadamo samom svjetskom nogometnom vrhu. Sagradili smo nešto veliko i sada to moramo zadržati. Ovo je bio početak jedne nove, nadam se velike ere norveškog nogometa. Naša generacija je fantastična.
Bilo je nevjerojatno. Rezultati su jedno, pobjeda protiv Brazila također je nešto posebno, ali najviše me dira način na koji smo Norvešku ponovno stavili na nogometnu kartu. Mislim da je ovo promijenilo Norvešku. Mislim da je promijenilo i mene. Teško je uopće shvatiti kakav smo spektakl i kakav emocionalni vrtuljak proživjeli u posljednjih šest tjedana. Dogodilo se toliko toga, bilo je toliko dojmova i emocija. Ovo su bili najluđi tjedni i najnevjerojatnije putovanje u mom životu. Sve je bilo potpuno nestvarno i sada je teško sve prihvatiti. Čovjek nakon svega ostane pomalo prazan. Kada u mislima prođem kroz ovih 40 dana, sve je bilo potpuno ludo.
Dio požara smo stavili pod nadzor, dok situacija u drugim područjima ostaje teška.
Francuska nogometna reprezentacija plasirala se u polufinale Svjetskog prvenstva pobjedom protiv Maroka, no navijače je zabrinula ozljeda Kyliana Mbappéa koji je zamijenjen nakon što se srušio na teren, dok su mu kasnije stavili ledenu vrećicu na gležanj. #francuskaReprezentacija #kylianmbappé #sp2026
