The author accused the ruling coalition of ideological blindness and hostility towards critical thought, and criticized it for cynically questioning whether "burning RTV" would save 168 euros a year instead of addressing the cost of living for people. He described RTV as the foundation of Slovenian identity and an irreplaceable pillar of culture, science, and language. #Slovenija #Kultura #Politika #SI (translated)
Matej Rigelnik wrote that people went to the forest also so that their children would not speak German and to preserve the language and names of villages. He emphasized that people were willing to undertake great deeds to preserve these things. He recalled his grandmother's words in the Trbovlje maternity hospital, where, according to her, around 900 children were born a year forty years ago, while today only around 350 are born. The grandmother added that most of them are, in her opinion, no longer "ours." Rigelnik noted that Slovenians gained their own country, schools, books, and flags, but he wondered whether the people who fought for this counted on the possibility that over time there would be fewer and fewer of those who could pass it on. #jezik #kultura #zgodovina (translated)
Aleš Hojs wrote that, according to him, some publicly stated that they do not want to assimilate and would not accept the language, culture, environment, customs, and traditions of the Slovenian nation. He claimed that they only wanted free housing, social support, jobs in non-governmental organizations, free healthcare and education, and voting rights. The post began with the mention of "4 x FOR." https://t.co/LXR7no1v0f #Slovenija #Kultura #Družba (translated)
Karli Erdlen noted that an immigrant construction worker pays the state around 500 EUR in taxes monthly, while his wife, who according to Erdlen lacks education and knowledge of the language, and their five children receive 2000 EUR in social assistance. He added that they are expected to be the first eligible for non-profit housing, and described the family as a net cost to the state. https://t.co/YIaMY5Qian #društvo #gospodarstvo #socialnapolitika (translated)
Jože Možina wrote that he refused to grant clemency to Rosvita Pesek and expected professional responsibility from her. He claimed that RTV Slovenia did not report impartially during the four years of litigation in the dispute between him and Svetlana Makarovič, and that the segment in the show Odmevi omitted his key arguments and recorded statement. Možina stated that the public was presented with a distorted image of the reasons for his lawsuit, as specific insults that are the subject of the dispute were not mentioned, in his words. He added that the events were accurately reported by other media, including POP TV, Siol, Domovina, Planet TV, Info360, Nova24, N1, Slovenske novice, and Delo. He also referred to the position of the Association of Journalists and Publicists. He criticized the response of the host of Odmevi, Rosvita Pesek, and editor of the show, Aleš Malerič, and assessed that a correction and an apology would be appropriate. He emphasized that he is seeking judicial protection to defend his good name, the freedom of the journalistic profession, and the culture of communication. #Novinarstvo #Mediji #Slovenija (translated)
Jože Možina wrote that RTV Slovenia and Odmevi, in his opinion, inadequately reported on that day in the trial. He praised the mention of the new attack by Svetlana Makarovič on the journalist, while also claiming that the media had omitted his arguments about delays. He added that he had been the target of attacks because of broadcasts on TVS, and accused Rosvita Pesek of attributing a mild insult to Makarovič that she did not utter, while ignoring more serious insults. He questioned on whose behalf the media reports in this way, and wrote that this reminded him of a saying about friends and enemies. #mediji #sojenje #novinarstvo (translated)
Njemačka želi privući radnike iz inozemstva, ali sustav ulaska na tržište rada nije jednak za sve. Za građanina Hrvatske situacija je relativno jednostavna: kao građanin EU može koristiti slobodu kretanja i raditi u Njemačkoj bez radne vize. Za državljanina Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore ili druge države izvan EU pravni put ovisi o njegovoj kvalifikaciji, zanimanju, ponudi za posao i drugim uvjetima. Za visoko kvalificirane postoji Plava karta EU. Za određene kvalificirane osobe koje još nemaju posao postoji Chancenkarte. Za građane šest država Zapadnog Balkana postoji Westbalkanregelung, koja omogućuje pristup njemačkom tržištu rada i za mnoge poslove kod kojih priznata stručna kvalifikacija nije uvjet. To pokazuje koliko izraz: „Želim otići raditi u Njemačku“ zapravo obuhvaća potpuno različite situacije. Još je važnije da legalna mogućnost ulaska nije isto što i jamstvo uspješnog života nakon dolaska. Treba riješiti posao, smještaj, zdravstveno osiguranje, jezik, administraciju i imati dovoljno financijske rezerve za početak. Zato smo na AdriaVeza.de napravili početni pregled najvažnijih puteva za rad i boravak u Njemačkoj 2026.: https://adriaveza.de/hr/02-novosti/02-e-vize-i-boravak-u-njemackoj/02-e0-rad-i-vize-u-njemackoj-2026-plava-karta-chancenkarte-zapadni-balkan.html Treba li Njemačka dodatno pojednostaviti sustav radnih viza ili je važnije ubrzati postojeće postupke i učiniti ih razumljivijima?
Jože Možina wrote that the defense of Makarovič requested the removal of the judge at today's trial and, according to him, further delayed the four-year-long proceedings. He accused the defense of lacking arguments and described its performance as a farce. He also criticized the poet Boris Novak, the nephew of Fric Novak, for allegedly supporting Makarovič and her insults directed at him. Možina believed that a condemnation of hate speech is necessary, as it, in his words, leads to violence. He added that the case also concerns others and called for no tolerance of insults and dehumanization of people due to differing views. In conclusion, he thanked those who understand and support him. #sovražniGovor #pravica #moralnaElita (translated)
Although The New York Times could not independently verify the authenticity of the Russian-language document dating back to August, Russian President Vladimir Putin has already publicly announced extensive winter strikes on Ukrainian energy, claiming that this is a response to Ukrainian attacks on Russian oil refineries. #Ukrajina #Rusija #energetskaKriza (translated)
I was extremely happy to meet Mrs. @MELANIATRUMP, a person who, through her work and mission, contributes to creating a bright future for children. Her Slovenian roots give her a special charm. It was especially nice that we could talk in Slovenian – a language that connects us. In her address, she presented the continuation of her initiative Fostering the Future Together, which aims for the safe and responsible use of artificial intelligence in children's education, strengthening digital literacy, and online safety for children around the world. During our meeting, I experienced her as an exceptionally warm and pleasant interlocutor, while also being dedicated, responsible, and a very hardworking person who devotes a lot of her energy and attention to children and their future. I believe that caring for children and their future is one of the most beautiful shared values that connect us regardless of where we come from. #Otroci #Izobraževanje #UmetnaInteligenca (translated)
🤪 Včasih iz čisto antropoloških razlogov prižgem POP TV in se počutim, kot bi odkril nedotaknjeno grobnico iz leta 1998. To, kar nam danes prodajajo pod pretvezo informativnega programa, ni več novinarstvo – to je dobesedno živi muzej televizijske zgodovine. Naši televizijski junaki s Kranjčeve z izjemno resnimi obrazi še vedno naivno verjamejo, da so absolutni vrhunec vizualnega pripovedovanja zgodb. Celoten svet menda z zadržanim dihom čaka, da nam razložijo novice, ki so bile na spletu zastarele že prejšnji torek. Če bi te medijske "mage" vrgli na YouTube, kjer o vsebini ne odloča polspeči urednik, ampak neusmiljeni algoritem in gledalec z gumbom "preskoči", bi pogoreli hitreje kot poceni kitajski električni avto brez toplotne črpalke sredi hude zime. Na sodobnih platformah velja zakon džungle – če v prvih treh sekundah ne ponudiš substance ali jasne logike, si mrtev. Zbogom. Naši strokovnjaki pa nam strežejo formo iz devetdesetih, zavito v takšno podcenjevanje gledalčeve inteligence, da te ob gledanju fizično zaboli glava. Vse skupaj je zmontirano le zato, da se zapolni čas med oglasi za pralni prašek in čudežna zdravila za prostato. In ker se na POP TV na tihem seveda zavedajo, da se njihov Titanik potaplja, počnejo točno to, kar so pred propadom delali tiskani mediji. Luknje flikajo z organizacijo nekih "strokovnih" dogodkov, da poberejo tam kjer nam težko prodajo “vsebinsko oglaševanje” sredi informativnega programa. Ljudska modrost pravi: ko ladja tone, ne greš menjat tapet v salonu, ampak iščeš rešilni čoln. A najbolj zabavno pri vsem tem je njihovo prepričanje, da jih bo pred propadom rešila majhnost trga in slovenski jezik. Kakšna monumentalna zabloda! V Ameriki je YouTube že zdavnaj povozil kabelsko televizijo in ljudem vzame neprimerljivo več časa. In ne, globalna konkurenca ne bo ostala v angleščini in se ustavila na Karavankah. Umetna inteligenca je zbrisala meje. Že danes lahko Marka Roberja, najbolj znanega YouTube znanstvenika na svetu, gledate in poslušate s simultanim, popolnoma naravnim prevodom v slovenščino. In ni edini. Te vsebine je vsak dan vedno več. Vprašanje torej ni več, kdaj bo ta televizijski koncept propadel. Vprašanje je le, kdaj bodo dinozavri v uredništvih dojeli, da je komet že zdavnaj treščil na zemljo, medtem ko oni še vedno zrejo v temen ekran in poslušajo statični šum. #televizija #mediji #novinarstvo
Kdo pa Nataša Pirc Musar misli, da je? Namesto da ob vsem, kar se dogaja okoli nje – od prometnih nesreč do skrivnostne Rusinje – razmisli o odstopu, otresa jezik in razlaga, kdo sme povabiti Trumpa. Verjamem, da bi mu imela veliko povedati. Lepega zagotovo ne. https://t.co/o7ls6AJaWx via @Portal24si #politika #Trump #slovenija
Bivši šef Googlea Eric Schmidt upozorio je prije dvije godine na opasnosti koje nosi napredak umjetne inteligencije, predviđajući da bi sustavi mogli postati toliko autonomni da bi razvili vlastiti jezik, a taj se njegov upozoravajući stav danas čini hitnijim nego ikad, dok vodeće AI tvrtke traže regulacije kako bi osigurale sigurnost svoje tehnologije. #umjetnainteligencija #regulacijaAI #sigurnostAI
Arhimed je bil na svoji tablici, ko ga je ubil rimski vojak. Zveni naravno? Ne ravno. In vendar lahko prav tam končamo, če preteklost dovolj »posodobimo«. Skoraj vsaka kultura pozna posodobljene izdaje starejših avtorjev, skupaj z razpravami o pravopisu, besedišču, uredniških opombah in prilagajanju sodobnemu bralcu. Neki starinar mi je nekoč rekel, da »patina časa daje vrednost« in lahko pomeni razliko med izvirnikom in poceni kopijo. Odprem »Nedeljske eseje« Constantina Noice, pridem do založnikovega predgovora v izdaji Humanitas iz leta 1992 in izvem, da je bil »pravopis posodobljen«. Branje Noice bi lahko bilo sprehod skozi trideseta in štirideseta leta 20. stoletja. Namesto tega se sprehajamo z modernimi očali, udobno nameščeni v Uberju, brez skrbi, da bi se izgubili — torej da ne bi razumeli besed tistega časa, ki bi jih lahko preprosto »prevedli« v opombah pod črto. Kaj pa, če bi vzeli tudi časopise iz tistega obdobja in jih »posodobili«? Morda bi lahko naredili še rebranding takratnih oglasov, da našim nevronom ne bi bilo treba preveč delati, kot da bi bili v escape roomu. Zakaj bi se ustavili tukaj? Posodobili bi lahko tudi učbenike zgodovine in zapisali, da je Arhimeda iz Sirakuz ubil rimski vojak, medtem ko je na svoji tablici reševal matematiko. Osnovna ideja ostane ista, kajne? Izgine samo obdobje. In še nekaj: zakaj matematiki ne »posodobijo« Pitagore? Lahko spremenijo zapis. Dokaz lahko razložijo drugače. Risbo lahko celo izdelajo na spletu z animacijo, ki nastaja pred očmi učencev. Toda Pitagorov izrek ostane Pitagorov izrek. Ko torej beremo starejšega avtorja, zakaj ne bi ohranili tudi jezika njegovega časa — sodobne razlage pa dali v opombe? In še zadnje vprašanje za Humanitas in za tiste, ki delajo na univerzitetnih literarnih in filoloških oddelkih: če vas bodo današnji šolarji čez nekaj desetletij »posodobili« z # in emojiji, vam bo to všeč? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedeljskiEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #PosodobljenPravopis #ZgodovinaJezika #20260920_1926 #Slovenščina #Slovenian #Literatura #Zgodovina #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Arhimed je bio za svojim tabletom kada ga je ubio rimski vojnik. Zvuči prirodno? Ne baš. A ipak, upravo tu možemo stići ako prošlost dovoljno „ažuriramo“. Gotovo svaka kultura ima modernizovana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može praviti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. vijeka. Umjesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočalama, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli uraditi i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo ažurirati i udžbenike istorije i napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drugačije objasniti dokaz. Mogu čak napraviti crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emojija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #IstorijaJezika #20260920_1926 #Crnogorski #Montenegrin #Književnost #Istorija #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Gotovo svaka kultura ima modernizovana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može praviti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. vijeka. Umjesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočarima, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli uraditi i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo ažurirati i udžbenike istorije i napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drugačije objasniti dokaz. Mogu čak napraviti crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emojija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #IstorijaJezika #20260920_1926 #Crnogorski #Književnost #Istorija #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Gotovo svaka kultura ima modernizirana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može praviti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. stoljeća. Umjesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočalama, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli uraditi i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo ažurirati i udžbenike historije i napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drugačije objasniti dokaz. Mogu čak napraviti crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emojija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #HistorijaJezika #20260920_1926 #Bosanski #Književnost #Historija #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Gotovo svaka kultura ima modernizovana izdanja starijih autora, uz rasprave o pravopisu, rečniku, uredničkim beleškama i prilagođavanju savremenom čitaocu. Jedan antikvar mi je jednom rekao da „patina vremena daje vrednost“ i može da napravi razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz tridesete i četrdesete godine 20. veka. Umesto toga, tom epohom šetamo s modernim naočarima, udobno smešteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumeti reči tog vremena, koje su jednostavno mogle biti „prevedene“ u fusnotama. Šta bi bilo kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli da uradimo i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati tu? Mogli bismo da ažuriramo i udžbenike istorije i napišemo da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je radio matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu da promene oznake. Mogu drugačije da objasne dokaz. Mogu čak i da naprave crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorina teorema ostaje Pitagorina teorema. Pa kada čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegovog vremena — a savremena objašnjenja stavili u fusnote? I još jedno poslednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na univerzitetskim književnim i filološkim odsecima: ako vas današnji školarci za nekoliko decenija „ažuriraju“ pomoću # i emodžija, da li bi vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #IstorijaJezika #20260920_1926 #Srpski #Književnost #Istorija #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Gotovo svaka kultura ima modernizirana izdanja starijih autora, zajedno s raspravama o pravopisu, rječniku, uredničkim bilješkama i prilagodbi suvremenom čitatelju. Jedan mi je antikvar jednom rekao da „patina vremena daje vrijednost“ i može činiti razliku između originala i jeftine kopije. Otvaram „Nedjeljne eseje“ Constantina Noice, dolazim do predgovora izdavača u izdanju Humanitasa iz 1992. godine i saznajem da je „pravopis ažuriran“. Čitanje Noice moglo je biti šetnja kroz 1930-e i 1940-e godine. Umjesto toga, tom se epohom šećemo s modernim naočalama, udobno smješteni u Uberu, bez straha da ćemo se izgubiti — odnosno da nećemo razumjeti riječi toga vremena, koje su se jednostavno mogle „prevesti“ u bilješkama na dnu stranice. Što kada bismo uzeli i novine iz tog vremena pa ih „ažurirali“? A možda bismo mogli napraviti i rebranding tadašnjih reklama, kako ne bismo previše opterećivali svoje neurone, kao da smo u escape roomu. Zašto stati na tome? Mogli bismo ažurirati i udžbenike povijesti te napisati da je Arhimeda iz Sirakuze ubio rimski vojnik dok je rješavao matematiku na svom tabletu. Osnovna ideja ostaje ista, zar ne? Samo epoha nestaje. I još nešto: zašto matematičari ne „ažuriraju“ Pitagoru? Mogu promijeniti oznake. Mogu drukčije objasniti dokaz. Mogu čak i izraditi crtež online, pomoću animacije koja nastaje pred očima učenika. Ali Pitagorin poučak ostaje Pitagorin poučak. Pa kad čitamo starijeg autora, zašto ne bismo sačuvali i jezik njegova vremena — a suvremena objašnjenja stavili u bilješke? I još jedno posljednje pitanje za Humanitas i za one koji rade na sveučilišnim književnim i filološkim odsjecima: ako vas današnji školarci za nekoliko desetljeća „ažuriraju“ pomoću # i emojija, bi li vam to odgovaralo? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedjeljniEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #AžuriraniPravopis #PovijestJezika #20260920_1926 #Hrvatski #Književnost #Povijest #ExYugoslavia #ExIugoslavia
Skoraj vsaka kultura pozna posodobljene izdaje starejših avtorjev, skupaj z razpravami o pravopisu, besedišču, uredniških opombah in prilagajanju sodobnemu bralcu. Neki starinar mi je nekoč rekel, da »patina časa daje vrednost« in lahko pomeni razliko med izvirnikom in poceni kopijo. Odprem »Nedeljske eseje« Constantina Noice, pridem do založnikovega predgovora v izdaji Humanitas iz leta 1992 in izvem, da je bil »pravopis posodobljen«. Branje Noice bi lahko bilo sprehod skozi trideseta in štirideseta leta 20. stoletja. Namesto tega se sprehajamo z modernimi očali, udobno nameščeni v Uberju, brez skrbi, da bi se izgubili — torej da ne bi razumeli besed tistega časa, ki bi jih lahko preprosto »prevedli« v opombah pod črto. Kaj pa, če bi vzeli tudi časopise iz tistega obdobja in jih »posodobili«? Morda bi lahko naredili še rebranding takratnih oglasov, da našim nevronom ne bi bilo treba preveč delati, kot da bi bili v escape roomu. Zakaj bi se ustavili tukaj? Posodobili bi lahko tudi učbenike zgodovine in zapisali, da je Arhimeda iz Sirakuz ubil rimski vojak, medtem ko je na svoji tablici reševal matematiko. Osnovna ideja ostane ista, kajne? Izgine samo obdobje. In še nekaj: zakaj matematiki ne »posodobijo« Pitagore? Lahko spremenijo zapis. Dokaz lahko razložijo drugače. Risbo lahko celo izdelajo na spletu z animacijo, ki nastaja pred očmi učencev. Toda Pitagorov izrek ostane Pitagorov izrek. Ko torej beremo starejšega avtorja, zakaj ne bi ohranili tudi jezika njegovega časa — sodobne razlage pa dali v opombe? In še zadnje vprašanje za Humanitas in za tiste, ki delajo na univerzitetnih literarnih in filoloških oddelkih: če vas bodo današnji šolarji čez nekaj desetletij »posodobili« z # in emojiji, vam bo to všeč? #Humanitas #ConstantinNoica #Noica #NedeljskiEseji #Arhimed #Pitagora #Hashtag #Emoji #MrStorywise #PosodobljenPravopis #ZgodovinaJezika #20260920_1926 #Slovenščina #Literatura #Zgodovina #ExYugoslavia #ExIugoslavia
